ZELENE PTICE

Legenda veli i san mudraca
da su u snoviđenjima dotaknute, da ih ima,
ali jos uče boje razlikovati, svijetle i omrkle krvi

Ptice ozelenjene, tajnom vijekova zasjenjene
Ptice zelene, kroz našu će mrklost,
koja sama sebi prijeti, pod stoljetnim talogom,
đavolskim nalogom, u inat svemu,
kroz nas, do nas-doprijeti

Natkrilit će provalija rubove
uklete stubove, tama i srama
Kraj kojih se sjenke
zlosmrtne sjenke
našeg derikože množe

Zelene ptice
Daleko iza stihijada
Iza dijagrama grada
Iza uma i razuma
Iza vjetra, iza straha
Po sred našeg tijela, praha

Iznad duga, iznad luga
Gdje pjenuša ljudske krvi more
Iznad zjala, iznad rala
što sve hoće da zaore

Odjevene u snove probranih
Još čekaju, da ožive
u nama tek načetu sjenu
A kad krenu, a kad krenu

Strašila strašljiva
tu na poljima i brazdama
gdje naše lubanje zriju
zauvjek će svoj nepovrat da otkriju

Zelene ptice
legenda veli
Da samo ova tama u nama
od nas ih dijeli

To su ptice ljubavi
svijete gubavi
(autor: nepoznat)